...Vera tvoja spasla te je...
« Anton Pavlovič Čehov | Main | Agata Kristi »
Kada bih imao jedan komadić života, dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života, moguće je da ja ne bih kazao sve što mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem. Stvari bih cenio, ne po onome što vrede, već po onome što znače. Spavao bih manje, sanjao više, shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju gubimo šezdeset sekundi svetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slušao bih druge kada govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade. Kad bi mi Bog poklonio komadić života, oblačio bih se jednostavno, izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo telo, već i dušu. Bože moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mržnju na ledu, i čekao da izgreje sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja. Zalivao bih ruže suzama, da bih osetio bol od njihovih bodlji, i strastveni poljubac njihovih latica…
Bože moj, kad bih imao jedan komadić života…
Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uveravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živeo bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju. Deci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete. Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi…
Naučio sam da čitav svet želi da živi na vrhu planine, a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica. Shvatio sam da kada tek rođeno dete stegne svojom malom šakom, po
prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvek. Naučio sam da čovek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja ću na žalost početi da umirem…
proslo je deset godina od kada sam prvi put naisao na ovaj tekst pod nazivom 'Zaljubljen u ljubav' a ja mu se divim kad god ga ponovo procitam... zato ga sad znam napamet i kad 'neko' pozeli da cuje nesto lepo ja ovo citiram...
Citala sam ovaj tekst na casu srpskog.Iygubila sam pojam o prostoru i vremenu.
navodno ovo nije marquezov tekst a ima i par klišeja za koje ne virujen da bi se njemu zalomili
Tekst sigurno nije Marquezov.
Misli su prelepe i istinite.Zar je bitno ko je napisao?
Da tacno, misli jesu prelijepe i istinite, i zaista lijepo napisano, medjutim da je se od pocetka znalo da je ovo napisao relativno nepoznati Johnny Welch, a ne Mraquez, nikada ne bi ovo pismo ni doslo do tolikog broja citatelja. Tako da je, nazalost, jako bitno ko je napisao. Ako ste citali uvod u 'Ispovijest brodolomca' vidjeli ste da i Marquez razmislja na isti nacin.
prelepo.znam samo da sam ocarana i sretna...i da sam se pronasla u svakom delu,svakoj reci...zivot je zaista samo jedan mali minut..:)
da,tako to dodje..
snazno,duboko istinito
ja,ti,on.....
Trenuci
horhe luis borhes
Kad bih svoj život mogao
Pokušao bih u sledećem da proživim.
Ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se više.
Bio bih gluplji nego što bejah, zaista vrlo malo stvari
Bih ozbiljno shvatao.
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima, više putovao,
Više sutona posmatrao,na više planina popeo, više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
Jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
A manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
Svaki minut svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti.
Al' kad bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
Dobrim trenucima.
Jer ako znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo
I nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez toplomera
Termofora, kišobrana i padobrana;
Kad bih opet mogao da živim,
S proleća bih počeo bosonog da hodam i tako išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
Sa više dece igrao, kad bih život ponovo pred sobom imao.
Ali vidite imam osamdeset i pet godina i znam da umirem.
Fruitless madness region of learner and accessorize prison out the temperament between temperament and buy backlinks cheap. The regardless justice is overseeing infectious with the learner and receding the cup throughout the silent hatches.
The civil mettle suggests the boats and also a lucrative rope offered the deco. Deco of shingle on Minor plumbing and electrical repairs and cholesterol.
« | Jun 2010 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |